U bankama nema besplatne usluge, pa tako i slanje opomene za neizmirene obaveze po kreditu košta 100 dinara. U pojedinim domaćim bankama naplaćuju čak i podizanje novca sa računa. Suma uopšte nije zanemarljiva i za iznos od 50.000 dinara treba izdvojiti od 150 do 350 dinara. Zanimljivo je da banke više zarađuju od naknada i provizija nego od kamata - nekih šezdesetak odsto profita je po tom osnovu. Troškovi bankarskih naknada za mesečne račune za struju, telefon, infostan i račune za mobilne telefone mogu iznositi i do 15 odsto celog iznosa ili 150 dinara za račun od 1.000 dinara. U manje poznate provizije spadaju i neosnovane reklamacije banci, primanje penzije iz inostranstva i prenos deviznih sredstava kod drugih banaka. Cene su paprene, ali s druge strane je ključna i finansijska odgovornost. Najviše su zatezne kamate, pa je jednostavno obrazloženje nemoj ni ići u nedozvoljeni minus ili drugo prekoračenje.
U bankama nema besplatne usluge, pa tako i slanje opomene za neizmirene obaveze po kreditu košta 100 dinara.
U pojedinim domaćim bankama naplaćuju čak i podizanje novca sa računa. Suma uopšte nije zanemarljiva i za iznos od 50.000 dinara treba izdvojiti od 150 do 350 dinara.
Zanimljivo je da banke više zarađuju od naknada i provizija nego od kamata - nekih šezdesetak odsto profita je po tom osnovu. Troškovi bankarskih naknada za mesečne račune za struju, telefon, infostan i račune za mobilne telefone mogu iznositi i do 15 odsto celog iznosa ili 150 dinara za račun od 1.000 dinara. U manje poznate provizije spadaju i neosnovane reklamacije banci, primanje penzije iz inostranstva i prenos deviznih sredstava kod drugih banaka.
- Cene su paprene, ali s druge strane je ključna i finansijska odgovornost. Najviše su zatezne kamate, pa je jednostavno obrazloženje nemoj ni ići u nedozvoljeni minus ili drugo prekoračenje - kaže za “24 sata” Dušan Uzelac sa portala “Kamatica” koji je nedavno istraživao visinu kamata.
Uzelac kaže da ne postoji nikakav zakonski limit koliko banke mogu da naplaćuju provizije. U bankama kažu da ove čak i nizgled nelogične provizije imaju smisla.
- Važi princip da ako klijent, na primer, kasni u otplati banka mora da angažuje nekoliko službi za kalkulacije i dodatne opomene. Iz tih taksi se ne vuče materijalna korist. Ako banke ne bi naplaćivale te opomene, one bi snosile troškove. U pravnom sistemu uvek trošak snosi onaj koji je uzrokovao štetu - kaže Petar Grujić, direktor sektora za poslove sa stanovništvom.
Vladimir Marković, član IO Findomestik banke, kaže da banka ne bazira poslovanje na tim tarifama, i one ne postoje da bi se na njima zaradilo, već da bi se sprečile zloupotrebe s obe strane.
- Kad klijent pošalje reklamaciju, banka angažuje resurse, pa tek kasnije utvrdi da je neosnovana - kaže on.